Biografija
Branko Tomanović
1929
Branko Tomanović rođen je 14. aprila 1929. godine u Nikšiću, Crna Gora. Otac Luka i majka Milica imali su troje djece – sinove Milorada-Miša, Vlada i Branka. Od rane mladosti Branko je pokazivao veliko interesovanje za umjetnost i mnogo je čitao. Kao četrnaestogodišnjak izgubio je sluh usljed oboljenja od virusnog meningitisa.
1947 - 1949
Bio je polaznik prve generacije Škole likovnih umjetnosti u Herceg Novom, koju su 1947. godine osnovali istaknuti crnogorski umjetnici Petar Lubarda i Milo Milunović. U ovoj školi Branko se upoznao i družio s našim kasnije poznatim umjetnikom Dadom Đurićem. Školu je završio 1949. godine. Umjetnička škola u Herceg Novom bila je veoma cijenjena i priznata u regionu. Od njenog osnivanja do ukidanja (1946–1966) školu je završilo 316 đaka, među kojima su mnoga imena nezaobilazna u antologijskim pregledima crnogorske umjetnosti, a pojedini od njih stekli su i međunarodnu reputaciju.
1949
Još kao učenik, Tomanović je pokazao izuzetan talenat, što je potvrđeno nagradom za skulpturu na kulturno-umjetničkoj smotri na Cetinju 1949. godine. U izvještajima sa te smotre istaknuto je da je Tomanović pokazao najviše skulptorskog temperamenta, smisla i osjećaja za oblik i materiju, te je već tada prepoznat kao izuzetno nadaren mladi umjetnik i budući student Akademije.
1951
Sa poezijom je bio zastupljen i u zborniku crnogorske poezije «Stihovi mladih». Dobitnik je nagrada za poeziju (pjesma "Crnogorskim planinama") i slikarstvo (akvarel "Omladinka“) na konkursu Savjeta za prosvjetu i kulturu Crne Gore.
1952 - 1956
Od 1952. godine studirao je vajarstvo na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu, koje je završio s odličnim uspjehom. Kao jedan od najboljih studenata svoje generacije, 1956. godine dobio je prestižnu nagradu Akademije. Ponudu da ostane na Akademiji kao asistent nije prihvatio iz privatnih razloga. Još tokom studija održao je svoju prvu samostalnu izložbu u Nikšiću, gdje se predstavio skulpturama manjeg formata
1957
Nakon završetka studija vratio se u Nikšić, gdje je nastavio svoju umjetničku karijeru. Postao je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) i Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. Učestvovao je na brojnim izložbama ovih udruženja, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Pored grupnih, priredio je i veći broj samostalnih izložbi, na kojima je predstavio bogat i raznovrstan umjetnički opus.
1968
Branko je dobitnik nagrade oslobođenja Nikšića "18. septembar.“
1972
Na prostoru ispred hotela Onogost u Niksicu postavljena je skulptura u kamenu ”Tajna ljubavi”
1973
Na poziv gradonačelnika Ternija u Italiji, Tomanović je priredio izložbu u Terniju i Spoletu. Na izložbi je predstavio trinaest skulptura u drvetu, kao i sedamnaest crteža i akvarela. Mnogi radovi ostali su trajno u Italiji nakon izložbe, a Tomanović je tom prilikom postao prvi inostrani umjetnik koji je nagrađen zlatnom medaljom grada Ternija.
1982
Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.
1994
U saradnji sa Centrom za kulturu u Nikšiću priređena je retrospektivna, ujedno i posljednja izložba Branka Tomanovića. Nekoliko njegovih djela danas se nalazi u stalnoj postavci Zavičajnog muzeja u Nikšiću.
1996
Preminuo je 23. avgusta 1996. godine u Niksicu.
